Naša se škola i ove godine predstavila kao dobar domaćin tradicionalnoj županijskoj manifestaciji Dani hrvatskoga jezika kojom se nastoji pobuditi interes za hrvatsku poeziju i njegovanje materinskog jezika kroz literarno izražavanje. Učenici osnovnih i srednjih škola naše županije natječu se u dvije kategorije – najbolja recitacija i najbolji literarni rad na zadane teme, a srednja škola pobjednica u natjecanju recitatora dobiva čast domaćinstva sljedeće godine.
Podsjećamo, prošle je godine naša učenica Mirna Bakula suvereno osvojila prvo mjesto recitirajući pjesmu Anima Croatorum Ivana Tolja, da bi njezin uspjeh ove godine pokušao ponoviti Karlo Vidović, učenik 3.a odjela. Karlo je pripremio recitaciju Kranjčevićeve pjesme Eli! Eli! Lama azâvtani?!, a na gitari ga je pratio nenadmašni Jure Širić, učenik 4.c odjela. U namjeri da izbjegnemo subjektivnost, ponovit ćemo mišljenje mnogih nazočnih o izvrsnoj izvedbi – i Karlovoj, i Jurinoj. Tako je glumac Robert Pehar, član stručnog žirija, osobno čestitao našem natjecatelju te naglasio kako mu je bila posebna ugoda slušati ga, potencirajući Karlovu evidentnu glumačku i recitatorsku nadarenost. Nakon takve geste i riječi, Karlo je za nas neupitan pobjednik.
Uz izvrsnu Karlovu recitaciju, imamo mi i veći razlog za slavlje – Matea Malenica, učenica 4.d odjela, osvojila je treće mjesto u kategoriji literarnih radova za srednje škole, odabravši temu „Učenost je jedino bogatstvo koje nam lopovi i tirani ne mogu oduzeti“. S obzirom na to da se Matea i Karlo bave i drugim oblicima umjetnosti, Matea slikarstvom, a Karlo glumom, imamo na što biti ponosni. Bravo, GFGM!
Program i atmosfera bili su u izuzetno svečanom, odmjerenom i umjetničkom tonu, a tome su svakako doprinijeli gimnazijski zbor pod ravnanjem profesorice Ivane Pekas, Luca Senjak (1.a) na glasoviru, Ivan Petrović (4.a) na gitari, te Ana Širić (4.c) i Marko Jukić (4.a) kao solo izvođači. Dodajmo tome i pravu boemsku umjetničku instalaciju na pozornici profesorice Martine Tomić i njezinih učenika s izborne nastave likovne umjetnosti. Zbor je izveo dvije skladbe: Šimićevu Opomenu, uz solo izvedbu Ane Širić (glazba Katija Krolo-Šarac) i Ujevićev Odlazak, uz solo izvedbu Marka Jukića (glazba Arsen Dedić), dok se Luca predstavila skladbom Bohemian Rapsody grupe Queen.
Bez tehničke podrške naših učenika na mikseti, Ivana Petrovića i Jure Širića, ova manifestacija teško da bi bila izvedena do savršenstva, a isto se može reći i za naše voditeljice, Anu Širić (4.c) i Andreu Oreč (4.d). Fotografi Josip Vranjković (1.a) i Petar Lončar (3.b) također su dali nemjerljiv doprinos. Naravno, nećemo zaboraviti ni profesoricu Jasminku Petric, koja je cijeli program osmislila i njime koordinirala.
Na kraju programa gosti natjecatelji iznenađeni su jednom lijepom gestom – svi su nagrađeni primjerkom Monografije Gimnazije fra Grge Martića, koje im je uručio v.d. ravnatelja profesor Ante Jukić.
Pobjedu je na natjecanju recitatora srednjoškolaca odnijela Antonija Kvesić, učenica Srednje škole Antuna Branka Šimića, tako da ćemo dogodine u Grudama dobiti priliku nastaviti sjajni niz naših gimnazijalaca. Da ne bismo zapostavili ostale laureate iz posuških škola, donosimo i njihova imena: Ivana Tokić, OŠ Ante Brune Bušića Rakitno – drugo mjesto za literarni rad u kategoriji osnovnih škola, te Antonela Bešlić, OŠ Ivana Mažuranića Posušje – treće mjesto za recitaciju u kategoriji osnovnih škola.
Još jedanput čestitamo nadarenim Posušanima, a u nastavku možete pročitati Matejin nagrađeni rad.
UČENOST JE JEDINO BOGATSTVO
KOJE NAM LOPOVI I TIRANI NE MOGU ODUZETI
„Vaš je zadatak iznijeti svoje mišljenje o svemu što ste naučili tijekom školovanja!“ reče. Pomislih: „Što se o tome, k vragu, ima pisati…?“ Sjetih se, rekoše nam „znanje je moć” i misli mi se počeše sudarati, uspomene i nespojive riječi pričinjati neugodan, pomalo gadljiv osjećaj u prsima.
„Kreni od početka“, smirujem samu sebe. Dobro… početak: majka mi pomaže s teškom kockastom torbom, preteškom za moje malo tijelo, ali u njoj su sve moje nade i očekivanja. Krećem u dotad nepoznat svijet. Prvi koraci ka znanju – abeceda, riječi, brojevi… Zapravo, kao djeca ne vidimo dalje od tog. I dobro je. Može se.
Zlo? Što je to? Ma daj, tata! Zlo ti je kada se ne možemo igrati pred školom, već u učionici vježbamo matematiku!
Onda magla. Prozivaju moje ime te s novim licima krećem u učionicu. Razrednica? Tko su ova djeca? Novi svijet, krv ubrzano kola mojim žilama na samu pomisao na tu veliku promjenu. Odrastam!
Zlo? Ma daj, tata! Zlo ti je kada moram učiti za kontrolni! Previše ih je! Oh, i da, tata! Shvatila sam i to da prijatelji nisu uvijek tako dobri…, mogu biti zlobni.
Izmaglica. „Gušteri!“ dovikuju maturanti s kraja hodnika. Ne, nisu pravi gmazovi, to smo mi, novopečeni gimnazijalci. Još jedan novi svijet!
Zlo? Tata, stvarno, kažem ti, zlo je ova ogromna količina informacija koju nas tjeraju da pohranimo! Želiš da se trudim? E, pa hoću! Rekao si mi da će me dobre ocjene odvesti na dobar fakultet, dobar fakultet na dobar posao, dobar posao osigurat će mi dobar život… Vjerujem ti, pa ti znaš što je najbolje za mene.
U tom trenutku moje misli mijenjaju boju, plamte od bijesa. Prodrhtim. „Smiri se, došla si do glavnog dijela!“ Okreću se sjećanja, više ne tako ružičasta, ne tako optimistična. „Gušteri!“ vičemo gledajući nova lica u hodniku. Opet, to nisu gmazovi. Dobre ocjene, dobar fakultet, dobar posao, dobar život… i vi to želite? Došli ste u pravi rudnik.
Zlo? Da, tata, znam, upoznala sam to. Bio si u pravu!
Znaš, i onog Pitagoru, i Einsteina, pa i Držića i Tolstoja poznam! Kolikim li je samo znanjem i maštom njihov mozak raspolagao! Ali vrijedi li mi to, tata? Upoznah zle namjere, ostvarene namjere. Okaljaše trud i prekriše ga neznanjem i papirom vrjednijim od svakog znanja. Bolno je. Htjela sam zaustaviti zlo. Mnogo djece zasukalo je rukave kako bi odgurali to zlo što je prekrilo lice naše škole. Napravili smo mnogo, ali nepravda stoji, tata! Moj svijet više nije isti! Željeli su nam ukrasti znanje! Bezobrazluk.
Pravednost? Tata, što je to? Napokon, misli mi se raščiste i uzburkanim morem riječi napokon ovlada muk.
„Mislim, napišem, da u nama vrijeme ostavlja gomile znanja dok trud te gomile slaže i oblikuje. Mislim da je svaka pročitana rečenica jedan komadić znanja. Sve mi je jasno – bogatstvo svakog čovjeka je znanje! A najveće bogatstvo od svih je znati da si čovjek i ostati čovjekom kada ti zlo nudi bogatstvo džepa. Bogatstvo je znati živjeti pošteno, daleko od ruku pohlepe. Tu sam činjenicu naučila tijekom svog školovanja. Tom lekcijom mi je život obilježio novi svijet.“ Stadoh.
„Naš trud je možda okaljan, ali znanje ne. Borila sam se, borim se i borit ću se za svoje znanje. Njega mi nitko ne može oduzeti!“
Moja kemijska škljocne i udari o stol.
„Hvala, tata, jer me učiš da nađem pravi put, a ne prečac ka uspjehu. Hvala, školo, jer ne odustaješ od znanja. Hvala, živote, tvoja škola je teška, ali vrijedna pohađanja.“
Misli mi odjekuju glavom, a lagani osmijeh podrhtava na usnama. Zvono.
„Doviđenja!“ Razmijenismo pozdrav i znanje.
Matea Malenica, 4.d
Gimnazija fra Grge Martića Posušje