GABRIJELA BEGIĆ OSVOJILA PRVO MJESTO NA ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA

„Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči

velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho

na ćutanje što ih okružuje i muči

pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“

A. B. Šimić

Svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi u Drinovcima 5. svibnja 2025. godine otvoreni su 62. po redu Šimićevi susreti, ove godine posvećeni 100. obljetnici smrti velikog Antuna Branka Šimića (2. svibnja 1925. – 2. svibnja 2025.). Tim povodom je Organizacijski odbor 62. Šimićevih susreta 2025. i Ogranak Matice hrvatske u Grudama raspisao natječaj za najbolje pjesničke radove mladih pjesnika u kategoriji osnovnih škola, srednjih škola i sveučilišta. Naša učenica Gabrijela Begić iz 4.d konkurirala je na natječaju s nekoliko svojih pjesama i osvojila prvo mjesto u kategoriji srednjih škola s pjesmom naslovljenom „Prah vremena“. Mentorirala ju je prof. hrvatskog jezika Jasminka Petric, čestitke učenici i njenoj mentorici. U Peć Mlinima je u petak 9. svibnja održana Svečana akademija gdje su nagrađeni najbolji radovi, a pobjednici su imali priliku pročitati svoje radove prisutnoj publici. U nastavku možete pročitati Gabrijelin rad.

Prah vremena

Bila sam hrpa smijeha

što se rasipa pod krošnjama hrasta,

dječje stopalo na mekoj travi.

…I san što nestade

prije nego ga dotakoh.

Nisam ni trepnula,

sjenke iza mene narasle su,

a lutke moje nestale

u prašini pustih polica.

Vrijeme je prolazilo,

prolazilo…

Gledala sam za njim,

ne znajući kako da ga uhvatim

i nekako zadržim…

Više nisam dijete,

da se majci i ocu uteć´ mogu,

bez osmijeha i ruke da me podigne…

Ja još plešem s vjetrom

u šarenim ulicama djetinjstva.

Ja još pišem pisma oblacima

vjerujući da će ih pročitati netko

tko zna naš jezik snova…

Još se radujem onim sitnicama

koje bi odraslog nekog rastužile,

možda naljutile…

I ne znam kada su moji dlanovi postali premali

za sve što trebam ponijeti…