UČENIK PRVOG RAZREDA ANTE REZO PRVO MJESTO NA ŠIMIĆEVIM SUSRETIMA!

Šimićevi susreti, 63. po redu, organiziraju se u čast velikog pjesnika Antuna Branka Šimića kroz raznoliki, višednevni program (ove godine 17.4. – 24.4.). Svi zaljubljenici u umjetnost mogli su naći ponešto za sebe iz programa Šimićevih susreta: izložba slika „Alojzije Stepinac u slici i riječi – utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu“, predstavljanje knjige pjesama „Pred našom kućom jabuka“ autora Mije Tokića, poetski kolaž o Antunu Branku Šimiću u izvedbi učenika Osnovne škole Antuna Branka Šimića Mostar…

Na dan zatvaranja manifestacije 24. travnja, uz svečanu akademiju u čast Antunu Branku Šimiću i Stanislavu Šimiću u Peć Mlinima, održana je i dodjela nagrada mladim pjesnicima i likovnim umjetnicima u čijim je radovima stručno povjerenstvo prepoznalo posebnu vrijednost i umjetnički talent. Podsjetimo, Organizacijski odbor 63. Šimićevih susreta i Matica hrvatska Ogranak Grude raspisali su natječaj za najbolje pjesničke i likovne radove mladih. Iz naše škole prijavilo se sedmero učenika, što samo dokazuje kako mladi imaju raznolike interese i nisu izričito zaokupljeni modernom tehnologijom što im se često zamjera.

Pjesničke uratke prijavili su:

• Ante Rezo iz 1.d (mentorica prof. Jasminka Petric)
• Ana Grubišić iz 1.c (mentorica prof. Marija Vučić)
• Frano Landeka iz 2.a (mentorica prof. Marija Vučić)
• Tamara Miličević iz 3.b (mentorica prof. Marija Vučić)
• Lucia Vranjković iz 2.a (mentorica prof. Marija Vranješ)
• Petra Kovač iz 2.c (mentorica prof. Marijana Čutura)

S likovnim radom konkurirala je učenica Petra Mitar iz 1.c pod mentorstvom prof. Martine Tomić.

Čitajući i gledajući njihove radove, možemo samo reći kako smo ponosni na mlade naraštaje, a pjesme učenika prvog razreda Ante Reze prepoznate su kao najbolje što mu je osiguralo prvo mjesto u kategoriji učenika srednjih škola. Najiskrenije čestitke!

Antu su na dodjelu nagrade pratile profesorice Sanja Crnogorac-Sitarski i Jasminka Petric, njegova mentorica.

Vjerujemo kako će svaki pažljiviji čitatelj u Antinim stihovima prepoznati dio sebe. Pjesme dobivaju još više na umjetničkoj vrijednosti s obzirom da je svaka inspirirana osobnim iskustvom i doživljajem svijeta oko sebe.

Najiskrenije čestitke Anti i njegovoj profesorici Jasni te puno uspjeha u daljnjem radu!

MOLITVA PUTNIKA

Ti mi staze ravnaš u pitomu ravan,

dok divljim vrtom sadiš rosni put.

Iz pepela stara moj život je sazdan,

dok svijet mi je tjeskoban i pust.

Samo Ti, u dahu, kidaš teške lancesposobnost izra

i suncem bojiš svaki kišni sat.

Tamo gdje drugi vide tek neznance,

Ti znaš tko sam i moj svaki pad.

O, moj Bože…

Ja sam tek trska usahla rasta,

drhtavih dlanova što luku traže.

Dok jedra mi para vjetar bez spasa,

Tvoja mi tišina putove kaže.

Nek’ oči Ti vide što srce zataji,

kad oluje lome i dno me dotakne.

U mojem mraku Ti bistrinu sjaji,

nek’ se ponor pred Tobom izmakne.

A ja? Ja sam putnik što vječito skreće,

dok srce u strahu traži svoj spas.

Da bar sam vjernik, ma kamo sreće

da jasno u svemu čujem Tvoj glas.

KAKO JE U RAJU

Kako privest’ kraju bijeli danak

i počinut’ u miran pravednika sanak,

kad su tvoje oči odavno već snene,

a moje su puste i tebe željne.

I što još drhtavih ruku napisati

pa ti po anđelu u suton poslati?

Reci zvijezdam’ neka čitat’ daju,

pa mi kaži kako je u raju.

Vikni silno u dahu toga časa

i ne štedi snagu svoga glasa.

Nek’ odjekne po cijelome kraju

krik duše moje: „Kako je u raju?”

PUTEVI NADE

Suze moje su nada, a nada ne vene,

plačem jer vjerujem da još je tu za mene.

Ne zbog one boli što srce razdire,

već zbog straha da nada umire.

Sanjam dan kad svijet će bez sjene disat’,

kad jutro neće više gubitkom mirisat’,

kad će se snovi u svjetlost sliti,

kad će Bog sve što je htio ispuniti.

Da srce ne šapće više: „Zašto si sam?“

Dok drugi se grle, ja tražim tvoj hram.

Ne tražim mnoštvo ni glasove prazne,

već dušu što šuti u hladne zore, mrazne.

Zar mnogo tražim? Tek korak na stazi

dok usud me surovi lomi i gazi.

I smijem se, makar rana još gori,

jer čudni su putevi što Bog ih stvori!

Autor Ante Rezo, 1.